Uz jedinstveni izvor podataka organizacija za svaki važan poslovni entitet poznaje mjerodavan zapis. Kupac, artikl, dobavljač, cijena, radni nalog i račun ne smiju imati nekoliko ravnopravnih verzija koje se usklađuju tek prije izvještaja. ERP pritom nije nužno jedino mjesto gdje podatak nastaje, ali mora postojati jasno pravilo kako ulazi u zajednički poslovni kontekst.
Problem fragmentacije nije samo dupli unos. Svaka kopija donosi vlastiti trenutak ažuriranja, naziv, status i odgovornu osobu. Dvije tablice mogu sadržavati isti iznos, ali predstavljati različitu poslovnu stvarnost. Zbog toga je važnije definirati identitet i životni ciklus podatka nego jednostavno premjestiti sve u jednu bazu.
Prodaja može pratiti dogovorenu vrijednost narudžbe, skladište stvarno isporučenu količinu, a financije izdani račun. Sve tri vrijednosti mogu biti točne, ali nisu zamjenjive. Pouzdan ERP ih povezuje istim poslovnim događajem i čuva njihovu fazu. Uprava tada ne pita koja je tablica točna, nego koji pokazatelj odgovara odluci koju donosi.
Nova baza može centralizirati stare nedosljednosti. Ako nema pravila za kreiranje kupca, promjenu cijene, zatvaranje naloga ili storniranje dokumenta, pogreške samo postaju brže dostupne svim odjelima. Zato migracija mora uključiti čišćenje, mapiranje i odluku što se ne prenosi. Povijesni podatak bez značenja često je skuplji od podatka koji svjesno ostaje u arhivi.
Dobar rezultat nije nula iznimki. Dobar rezultat je da se iznimka vidi, ima vlasnika i može se objasniti bez ručnog skupljanja dokaza. Financije mogu pratiti dokument do operativnog događaja, operativa razumije posljedicu promjene, a izvještaj jasno navodi razdoblje i status podataka koje koristi. Tada jedinstveni izvor postaje upravljačka disciplina, a ne IT slogan.
Jedna verzija istine ne znači jedan broj za sve odluke. Znači jasan izvor, značenje i odgovornost za svaki broj.