Kada korisnik vodi vlastitu tablicu, odgađa unos ili traži kolegu da obavi korak umjesto njega, najlakše je zaključiti da ne prihvaća promjenu. Ponekad je to točno. No takvo ponašanje češće upućuje na nedostupnu informaciju u trenutku odluke, proces odvojen od stvarnog rada ili pogrešku s većom posljedicom od koristi koju korisnik vidi.
Cilj nije opravdati svako zaobilaženje. Cilj je razlikovati četiri uzroka: nedostatak znanja, loš dizajn procesa, nepouzdan podatak i svjesno izbjegavanje odgovornosti. Svaki uzrok traži drukčiju reakciju. Dodatna obuka neće popraviti nepotreban korak, a nova funkcija neće riješiti izostanak vlasništva.
Ako prodaja ne vjeruje roku u ERP-u, problem može biti nepravovremena evidencija materijala, netočni normativi, nejasan prioritet kupca ili nedostatak scenarija za djelomičnu isporuku. Zabraniti tablicu bez rješavanja izvora samo skriva problem. Ispravan korak je utvrditi koja činjenica nedostaje kako bi ERP rok postao upotrebljiv u razgovoru s kupcem.
Broj prijava i održanih edukacija nije dovoljan. Pratite koliko se proces završava bez izvoza, koliko dugo podatak kasni za stvarnim događajem, koliko se zapisa naknadno ispravlja i u kojim se točkama korisnik najčešće vraća na paralelni alat. Prihvaćanje je vidljivo kada je sustav najlakši pouzdani put do rezultata.
Korisnički otpor treba shvatiti ozbiljno, ali ne doslovno. Ponašanje pokazuje gdje treba istražiti proces, podatak, znanje ili odgovornost.